U proteklih 30 godina preporuke za prehranu zdrave dojenčadi nekoliko su se puta mijenjale. U zadnje dvije godine objavljene su studije na temu dugoročnoga utjecaja dojenja, dohrane i drugih vidova mliječne prehrane na djetetov rast i razvoj i na moguću prevenciju kroničnih bolesti, te naročito alergijskih bolesti.
Prehrana zdrave dojenčadi mora biti takva da omogući djetetov optimalan rast i razvoj. Ona ne smije biti uzrokom pothranjenosti. To je prvi preduvjet od kojega idu preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. U Europi pothranjenost nije problem, već su to debljina i nagli porast učestalosti kroničnih bolesti, naročito alergijskih i kardiovaskularnih, čiji se početci vežu za dojenačku dob. Zbog toga se naglašava
uloga prehrane zdrave dojenčadi na mogućnost prevencije kroničnih bolesti u odrasloj dobi.
Mliječna prehrana dojenčadi
Majčino je mlijeko jedinstvena živa hranjiva tekućina koja sadrži antitijela, enzime i hormone koji svi pridonose djetetovu zdravlju. Ona djeca koja se hrane majčinim mlijekom imaju znatno manje respiratornih bolesti, proljeva. Dojenje pozitivno utječe na kognitivni razvoj, smanjuje učestalost alergijskih i kardiovaskularnih bolesti. I dalje se preporučuje isključivo dojiti dijete do šestoga mjeseca života, a uz dohranu nastaviti dojiti sve dok to majci i djetetu odgovara. Ima dojenčadi kojoj dohrana treba i prije šestoga mjeseca života, jer ne napreduju na tjelesnoj težini, gladna su.
Kada započeti s dojenjem djeteta? Što ranije u prvih 4 do 6 sati života. Prvi dan dijete dojiti što češće, prva 4 tjedna 8 do 12 puta na dan. Prehrana majke dojilje treba biti raznovrsna, zdrava hrana, bez dijetetskih ograničenja uz dovoljan unos tekućine. Dijete koje nije dojeno treba hraniti gotovim dojenačkim pripravcima na bazi kravljega mlijeka, adaptiranim mlijekom. Oni su jedina prikladna prehrana tijekom prve godine života. Količina i sastav bjelančevina, pravilan kalorijski unos, količina masti i sastav masnih kiselina, pravilan sastav ugljikohidrata, količina minerala u proizvodnji adaptiranih mlijeka nastoji se što više približiti sastavu majčina mlijeka. Kravlje mlijeko iz tetrapaka ne preporučuje se davati djetetu u prvoj godini života. Ono sadrži velike količine bjelančevina, ima predominaciju kazeina, veliku količinu minerala, te predstavlja nepotreban metabolički stres za dojenče, opterećenje za bubrege, jetru. U prvoj godini života ne preporučuje se ni kozje mlijeko zbog rizika razvoja megaloblastične anemije u toj dobi djeteta.
Dohrana je ključna faza u rastu i razvoju dojenčeta
Kada započeti dohranu? Preporuke Europskoga povjerenstva za prehranu dojenčadi navode razdoblje za početak dohrane, vodeći se fiziološkim sazrijevanjem probavnoga, bubrežnog, neurološkog i imunološkog sustava, od navršena četiri mjeseca života do navršenoga šestog mjeseca života. U dobi od 4 mjeseca dolazi do smanjenja propusnosti između stanica crijevnoga epitela i raznih antigena. Tijekom prva 4 mjeseca života imunološki sustav napreduje u zrelosti te postaje sposoban razlikovati bezopasne antigene, poput sastojaka hrane, od štetnih tvari poput toksina ili bakterijskih dijelova. Između 4. i 6. mjeseca života gušterača i jetra počinju proizvoditi dovoljne količine probavnih enzima i žuči omogućujući razgradnju složenih hranjivih tvari. Sazrijevaju i bubrezi tako da mogu podnijeti povećani unos elektrolita i opterećenje proteinima iz hrane, a sazrijevaju i endokrinološke funkcije, prvenstveno lučenje inzulina. Od 4. do 6 mjeseca života dojenče pokazuje interes i za drugu hranu osim mliječne, neurološki se razvija, sjedi uz potporu, hvata predmete koje stavlja u usta. Navedeni razvoj omogućuje hranjenje krutom hranom.
Dohrana nije potrebna ni jednom zdravom dojenčetu prije 17. tjedna, a u dobi od 26 tjedana sva bi zdrava djeca trebala uzimati ne mliječne namirnice. Ponekad se dohrana odgađa iza sedmoga mjeseca života. Treba naglasiti da isključiva mliječna prehrana, bez obzira doji li dijete ili je na umjetnoj prehrani adaptiranim mlijekom, više ne zadovoljava prehrambene potrebe na području energije, bjelančevina, željeza, cinka i nekih vitamina. U dobi između 5. i 10. mjeseca života dijete je psihološki spremno prihvaćanju različitih okusa hrane. Ako se to vremensko razdoblje ne iskoristi, mnoga će djeca poslije otežano prihvaćati kašastu i krutu hranu, te nove okuse.
Izbor namirnica. Važno je naglasiti da se nemliječne namirnice ne uvode u prehranu prije navršenoga četvrtog
mjeseca života djeteta i iza šestoga mjeseca života, te da se daju postupno i pojedinačno jedna po jedna. Voće, povrće, meso, jaje, riba.
Danas postoje čvrsti znanstveni dokazi po kojima odgađanje uvođenja alergenih namirnica (jaje, gluten, soja, riba, jezgričavo voće) ne smanjuje pojavu alergija na njih već njihovo ranije uvođenje smanjuje rizik od alergije, te se mogu uvoditi prema preporukama kao i sva druga hrana i ne treba uvođenje odgađati.
Ne dodavati sol tijekom prve godine života. Ne davati med u prvoj godini života. Isključivo dojenje prvih šest mjeseci života je prevencija alergijskih bolesti kao i mnogih kroničnih bolesti odrasle dobi (šećerna bolest, hipertenzij, pretilost). Odgađanje početka dohrane i nakon šestoga mjeseca života ne sprječava, nego može i pridonijeti razvoju alergije kod djeteta. Prema najnovijim spoznajama izbacivanje nekih alergenih namirnica iz prehrane trudnica, dojilja i djece iznad šestoga mjeseca života ne sprječava razvoj alergije bez obzira na opterećenost alergijama u obitelji. Kasnije uvođenje žitarica s glutenom u djetetovu prehranu ne sprječava ni celijakiju ni alergiju na gluten. Te žitarice se preporučuju uvoditi dok dijete doji, jer kada više nije na prsima povećavaju se mogućnosti za razvoj celijakije. Poželjno je dohranu uvesti tijekom dojenja.
Treba postupno prijeći od hrane koja je u početku u potpunosti miksana odnosno glatka do hrane koja je gušća i grudasta. Primjena glatke u cijelosti smiksane hrane tijekom duljega dojenačkog razdoblja može dovesti do nastanka poremećaja hranjenja (senzoričke averzije) zato je važno komadiće hrane uvesti do 10. mjeseca života.
Roditelji imaju važnu ulogu u djetetovu hranjenju. Od početka je važno uključiti dijete u prehrambene navike obitelji, hraniti ga u vrijeme obiteljskih obroka za stolom, u ugodnoj atmosferi.
Smatra se da zdrava dojenčad ima urođeni osjećaj za sitost, te može sama regulirati količinu hrane koja je dovoljna. Važno je da roditelj od najranije dobi prepozna znakove gladi i sitosti svoga djeteta.
