PEDIJATRIJA – Poremećaj spavanja u djece – Parasomnije
SOLINSKA KRONIKA 333, 15. svibnja 2022.
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar
Primjeren san je vrlo važan za razvoj mozga. U primjerenom spavanju dijete se bolje razvija i fizički i neuromotorno, kognitivno. Postoji niz dokaza da je neprimjeren san tijekom djetinjstva i adolescencije povezan s kognitivnim problemima, smanjenom koncentracijom, poremećajima na emocionalnom i bihevioralnom području. Poremećaj spavanja može negativno utjecati na sazrijevanje mozga
Parasomnije obuhvaćaju neepileptičke napadaje povezane sa spavanjem. San je stanje nepokretnoga položaja tijela i reverzibilno smanjene osjetljivosti na vanjske podražaje. Tijekom sanjanja izmjenjuju se dvije faze. U NREM (non-rapid eye movement) fazi se odvija san bez snova.
Mozak se odmara i karakteriziraju ju spori, visokovoltažni valovi. Za to vrijeme se tkiva obnavljaju, mišići bolje prokrvljuju, luče se hormoni rasta, pohranjuje se energija. REM (rapid eye movement) faza je ona u kojoj sanjamo. Mozak je vrlo aktivan i izmjenjuju se brzi niskovoltažni valovi.
Da je dijete u ovoj fazi spavanja može se vidjeti po brzim pokretima očiju, mogu se javiti nevoljni pokreti mišića lica, čeljusti, frekvencije srca i disanja se mijenja i postaje ubrzana. Ova faza se ponavlja 3 do 4 puta tijekom jedne noći u razmaku od 80 do 120 minuta.
Spavanje je prirodno stanje reducirane svijesti koje se izmjenjuje sa stanjem budnosti, a ta izmjena je jedan od najvažnijih bioloških ritmova-osnovni cirkadijarni ritam. Pravilan san nužan je za sazrijevanje temeljnih moždanih funkcija, a spavanje se sve više prepoznaje kao ključni proces u neurorazvojnim procesima.
Osobe s poremećajima spavanja u ranomu djetinjstvu, u kasnijoj dobi imaju poteškoća u kognitivnim funkcijama kao i češću pojavu psihijatrijskih poremećaja. Navedeno ne iznenađuje jer se zna da od rođenja pa tijekom ranoga djetinjstva obrasci spavanja prolaze kroz značajne promjene koje uključuju postupno sazrijevanje ciklusa spavanja i buđenja, intenziviranje aktivnosti dubokoga sporovalnoga spavanja i progresivno smanjivanje udjela REM spavanja. Smatra se da je REM spavanje pokretač razvoja mozga i rane mijelinizacije u područjima senzorne obrade u fetusa i novorođenčadi te da prati putanju sazrijevanja mozga.
Primjeren san je vrlo važan za razvoj mozga. U primjerenom spavanju dijete se bolje razvija i fizički i neuromotorno, kognitivno. Postoji niz dokaza da je neprimjeren san tijekom djetinjstva i adolescencije povezan s kognitivnim problemima, smanjenom koncentracijom, poremećajima na emocionalnom i bihevioralnom području. Poremećaj spavanja može negativno utjecati na sazrijevanje mozga.
Poremećaji sna su stanja povezana s narušavanjem sna koja mogu omesti normalan rast i razvoj, emocionalno i psihološko stanje djeteta. Iako može zvučati neobično, već sasvim mala djeca mogu imati poremećaje u spavanju. Učestalost javljanja je 15 do 35 posto i to podjednako kod dječaka i djevojčica.
Postoje dvije vrste spavanja: spavanje sa sporim pokretima očiju (NREM), ortodoksno spavanje, i spavanje s brzim pokretima očiju (REM), paradoksno spavanje. Non-REM čini 75 do 80 posto od ukupnoga prospavanog vremena kod odraslih. Sastoji se od 4 faze od kojih svaka predstavlja fazu sve dubljega sna. Prolazak kroz četiri navedene faze koje slijedi REM faza događa se 4 do 7 puta noću. Djeca spavaju veći dio dana, a odrastanjem se broj sati spavanja smanjuje tako da kod nekih odraslih nestane četvrta faza spavanja.
Riječ »parasomnija« u prijevodu s grčkoga znači »blizu sna«. Ovaj se opći pojam odnosi na različite poremećaje regulacije procesa inhibicije i pobude u mozgu. Javljaju se tijekom spavanja, kao i prilikom uspavljivanja ili nakon buđenja. Liječnici prepoznaju više od 20 vrsta takvih odstupanja. U medicini se koristi i izraz »poremećaj spavanja«.
U djetinjstvu najčešći oblici parasomnije su: poteškoće pri uspavljivanju. Odlazak u krevet izaziva svojevrstan stres kod djeteta zbog odvajanja od roditelja uslijed kojega se javlja separacijska tjeskoba. Samo uspavljivanje se otežava i ako roditelj pokazuje tjeskobu ili krivnja u odnosu na odvajanje od djeteta što se danas često javlja zbog sve većega izbivanja roditelja iz kuće i kraće provedenoga vremena s djetetom.
Dijete teško zaspi, nose se, ljuljaju, pjevuši mu se, na prestanak radnji snažno protestira; traži ritual. Starija djeca odlaze roditeljima u krevet, igraju se po noći kao da je dan, gledaju TV, traže čitanje i sl. Zbunjenost nakon buđenja.
Somnambulizam (mjesečarenje) koje se pojavljuje u non-REM fazi spavanja. Počinje od 4. do 6. godine života, a najčešće je u 12. godini života djeteta. Dijete ustaje iz kreveta, hoda spavajući i poslije se ne sjeća zbivanja.
Hodanje u snu se javlja u dobi kada i noćne more. Dijete ustaje iz kreveta i izvodi niz povezanih motoričkih radnji. Stanje svijesti je suženo, dijete vam može odgovoriti na pitanje, ali nije budno te se ujutro ne sjeća događaja.
Budite uz dijete kako mu se ne bi nešto dogodilo i nježnim, tihim glasom te dodirom ga uputite u sobu. Ako je dijete već hodalo u snu, dobro bi bilo da osigurate sigurne uvjete u kući i da time izbjegnete nesreću.
Noćni strahovi (»pavor nocturnus«) povezan je s fazom spavanja prije buđenja. Dijete koje nije svjesno zbivanja oko sebe iz sna počne plakati, vrištati nerijetko uz agresivno ponašanje, ali se nakon buđenja ničega ne sjeća. zahvaćaju 1 do 6 posto djece. Počinju se javljati nakon navršenih 18 mjeseci. Noćni strah nastupa u prvoj trećini noći, kada je dijete u NREM fazi spavanja, kada ne sanja već mozak potpuno »odmara«.
Dijete je vrlo uznemireno, može plakati, ali se ne budi. Najčešće ga se ne može umiriti, ono može odbijati da ga se prigrli ili utješi. Važno je da se dijete ne budi te da se bude pored njega radi njegove sigurnosti. Potrebno je biti strpljiv i čekati da se umiri i samo zaspi. Ujutro se djeca ne sjećaju noćnih događaja pa se o tome ne treba niti pričati.
Noćne more pojavljuju se pred buđenje u REM fazi spavanja, pri čemu dijete doživljava neugodne snove (čudovišta i sl.) zbog čega se budi i sjeća se sna. Noćne more su češće i javljaju se kod 35 do 50 posto djece barem jednom. Prosječna dob pojavljivanja je 3. do 6. godina starosti djeteta. Mora nastupa u drugoj polovici noći kada je dijete u REM fazi tj. kad sanja i kad je mozak vrlo aktivan.
Dijete pokazuje veliku uznemirenost, može pričati, vikati, nakon čega se i budi. Dobro je prigrliti dijete, utješiti ga. Može mu se upaliti lampica tijekom noći i dati neka igračka koja će mu pružati sigurnost. Iako se sjeća more, dobro je ne pričati puno o njoj već mu pomoći da što lakše zaspi.
Noćno mokrenje (enureza) je nekontrolirano mokrenje noću pojavljuje se 3 do 4 sata nakon početka spavanja, uz inače urednu kontrolu mokrenja tijekom dana. Noćna enureza je najčešća između 4. i 14. godine života u gotovo svakoga desetog djeteta, češća je u dječaka uz veću učestalost u djece čiji su roditelji imali enurezu.
Škrgutanje zuba tijekom spavanja (bruksizam), govorenje u snu (somnolokvija), jutarnje glavobolje, apneja. Navedene smetnje se povezuju s patološkim sazrijevanjem cirkadijalnog sustava koji dovode do promjena u obrascu spavanje – budnost.
Pojedinačni trzaji pri uspavljivanju i sindrom nemirnih nogu pojavljuju se u prvoj fazi spavanja. Poremećaj ritmičkih pokreta se može javiti već kod beba od nekoliko mjeseci (dobro je to napomenuti pedijatru pri pregledu).
Dijete ritmički pokreće određeni dio tijela, npr. glavu ili trup. Važno je da ritmičku radnju ne zaustavljate već se pobrinite da se dijete ne može ozlijediti u krevetu. Možete dijete podragati, pustiti laganu glazbu pravilnoga ritma, u sobu staviti sat koji otkucava sekunde, tijekom dana omogućiti djetetu što više ritmički pravilnih pokreta.
Uzroci poremećaja spavanja mogu biti različiti. Organski mogu biti zbog bolesti CNS-a, gladi, kronične bolesti, bolova (uho, trbuh), poremećaja prehrane ili disanja. Vanjski uzroci mogu biti u konfliktu među roditeljima, osobnosti roditelja, preseljenju, rođenju mlađega djeteta, promjeni kreveta, temperamentu djeteta, promjeni dnevnoga ritma, izloženosti neprikladnoga sadržaja na televiziji.
Ukoliko poremećaj spavanja potraje u kontinuirano dužem razdoblju, posljedice se mogu odraziti ne samo na dijete već i na čitavu obitelj (narušena obiteljska dinamika i harmonija; obiteljski stres, depresija majke, smanjenje kognitivnih sposobnosti, emocionalni poremećaji i poremećaji ponašanja u djece; nervoza, hiperaktivnost, smanjenje pažnje, niski prag frustracije, zamjetno više ozljeda i padova, razvoj kroničnih poremećaja spavanja).
Korisno je napraviti dnevnik djetetova spavanja. Bilježite djetetove svakodnevne aktivnosti, da li je boravilo na zraku, drijemanje danju, pospanost, uzimanje lijekova, hrane, mjesto spavanja, vanjski podražaji (pogotovo neposredno prije spavanja!) i sl. Možda će vam taj način bilježenja pomoći shvatiti što ometa san vašeg djeteta.
