LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Darovi za Kralja
SOLINSKA KRONIKA 328, 15. prosinca 2021.
Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ
Tamjan je jedna od najstarijih mirisnih smola, njime se trgovalo još prije 5000 godina na Arapskom poluotoku i u sjevernoj Africi, gdje je bio vrijedan poput zlata. U staromu Egiptu se koristio u religijskim obredima, za balzamiranje mumija, za cijeljenje rana, ali i u kozmetici za izradu maske za pomlađivanje, a pougljeni tamjan je ženama služio za iscrtavanje očiju i obrva
Tamjan – Boswellia sp. – porodica Burseraceae
Tamjan je aromatična smola koja se dobiva iz stabla Boswellia – tamjanovac, kojih nalazimo diljem Azije i Afrike, a dobiva se zarezivanjem kore tamjanovca. Boswellia su zimzelena stabla iz porodice Burseraceae koja obuhvaća tridesetak vrsta.
Može narasti do 5 ili 6 metara visine, lišće joj postane vrlo gusto i u razdoblju najvećih vrućina i suše prestaje vegetativna aktivnost, a lišće opada kao što se događa kod naših biljaka u zimskim mjesecima. Biljka cvate stvarajući vrlo lijep cvat, sastavljen od malih bijelih cvjetova skupljenih u grozd.
Kako smo spomenuli rod Boswellia ima više vrsta od kojih se može dobivati smola tamjana, a najviše se za to koriste Boswelia Sacra, Boswelia Carterii (arapski tamjanovac) i Boswelia Serrata (indijski tamjanovac).
Vrste imaju i svoje varijetete, pa smola tamjana koja se dobiva ovisno o mjestu uzgoja i varijeteta može varirati po kemijskom sastavu, boji i mirisu.
Tamjan je jedna od najstarijih mirisnih smola, njime se trgovalo još prije 5000 godina na Arapskom poluotoku i u sjevernoj Africi, gdje je bio vrijedan poput zlata. U staromu Egiptu se koristio u religijskim obredima, za balzamiranje mumija, za cijeljenje rana, ali i u kozmetici za izradu maske za pomlađivanje, a pougljeni tamjan je ženama služio za iscrtavanje očiju i obrva.
Ajurvedska medicina je upotrebljavala tamjan za liječenje astme, artritisa, za zacjeljivanje rana, za zaštitu od patogenih mikroorganizma kao i za pročišćavanja krvi. Bio je jedna od najpoželjnijih biljaka na svijetu i u vrijeme staroga Rima, činjenica je da su ga stari Rimljani obožavali i trošili više tisuća tona tamjana godišnje za svoje potrebe.
Tamjan se od davnina koristi i u kršćanstvu u obredima rimokatoličke i pravoslavne Crkve.
Tamjan je osim toga i jedna od najstarijih i najljekovitijih biljaka koja se tisućljećima upotrebljava za liječenje brojnih bolesti i poremećaja. Ima široku primjenu i izvan medicine, u kozmetici, za osvježavanje prostora i kao sredstvo za opuštanje tijekom meditacija. Tamjan kao lijek ne uzrokuje nikakve nuspojave kod kontinuirane primjene.
Najvažniji sastojak tamjana su bosvelijske kiseline koje imaju izuzetno snažno protuupalno i analgetičko djelovanje i vrlo su učinkovite u smanjivanju boli uzrokovanih artritisom i upalnim stanjima zglobova i kostiju. Preporuča se za ublažavanje simptoma Chronove bolesti, za liječenje cista i za normaliziranje cirkulacije krvožilnog sustava.
Ekstrakt tamjana – tamjanov acetat, dokazano utječe na neurološka oštećenja, olakšava simptome depresije i smanjuje tjeskobu. Za tamjanov acetat je znanstveno dokazano da ima izuzetan utjecaj na dio mozga koji je odgovoran za emocionalni razvoj i stanje čovjeka. Tamjan ima anksiolitički učinak što zapravo opisuje njegovu sposobnost da smanji tjeskobu i napetost kod ljudi i potakne tijelo i um na opuštanje.
Izuzetno svojstvo tamjana da smiri i opusti organizam, te da prevlada negativne emocije, prepoznato je pa se danas najčešće korisi kao prirodno sredstvo za liječenje depresije i anksioznosti. Ovo djelovanje može objasniti njegovu povijesnu uporabu tijekom vjerskih obreda, molitve ili meditacije. Omogućavajući brže postizanje smirenja i ispunjujući organizam pozitivnom energijom postao je sredstvo koje pomaže kod brojnih metoda za postizanje ravnoteže uma i tijela. U svrhe stvaranje emocionalne ravnoteže i umirivanja od velike pomoći je i sami miris tamjana primjenjen kao aromaterapija.
Ulje tamjana ima jedinstveni učinak na dišni sustav pa se koristi kao pomoć kod bronhitisa, prehlada i alergija. Vrlo povoljno djeluje na sve vrste sinusitisa i na astmu, a njegova primjena je vrlo jednostavna jer je dovoljno nakapati na ruku nekoliko kapi ulja i udisati njegov miris više puta dnevno kako bi pomogao pročišćavanju dišnih puteva. Ulje je izrazito blagotvorno i u liječenju problematične kože pa pomaže u rješavanju problema s aknama, ožiljcima, strijama i borama, na potpuno neškodljiv i netoksičan način. Nikada se ne koristi potpuno čisto ulje tamjana, već ga treba razrijediti s nekim baznim uljem.
Indija je danas najveći proizvođač tamjana. Indijci vrlo često žvaču smolu tamjana za poboljšanje zdravlja desni i zuba, jer njegova antimikrobna svojstva održavaju usnu šupljinu slobodnom od raznih patogenih mikroorganizama.
Premda i arapski i indijski tamjanovac imaju ljekovito djelovanje, klinički se najviše ispitivao upravo indijski, Boswelia serrata. Kemijski spojevi odgovorni za učinkovitost tamjanovca su derivati bosvelične kiseline koji inhibiraju upalne procese. Iako mehanizmi djelovanja nisu još u potpunosti razjašnjeni, postoje objašnjenja da ekstrakt tamjanovca ometa molekule koje omogućuju nakupljanje upalnih stanica u tkivu.
Derivati bosvelične kiseline ekstrakta tamjanovca djeluju i na sustav lipooksigenaze smanjujući lokalne upalne čimbenike leukotriene. Uz to, ekstrakt tamjanovca djeluje i na enzime koji rastu u upalnim i degenerativnim bolestima i nazivaju se matriks metaloproteinaze sprječavajući njihovu pretjeranu aktivnosti matriks metaloproteinaza još je jedan od mehanizama djelovanja tamjanovca.
Djelovanje ekstrakta tamjana na osteoartritis je dokazano kliničkim istraživanjima. Potvrđeno je da smanjuje jutarnju ukočenost i intenzitet boli, poboljšava snagu i pokretljivost zglobova, sve bez nuspojava uobičajenih za klasične protuupalne lijekove.
Eterično ulje arapskoga tamjanovca ima izraženo sedativno djelovanje na način da umiruje i usporava disanje, pa se koristi inhalacijski ili dermalno kod stresa i nervoza. S ciljem olakšavanja dišnih tegoba zbog svog mukolitičkog i ekspektorirajućeg djelovanja nalazi svoju primjenu u terapiji astme i bronhitisa inhalacijom.
U kozmetici se koristi najviše za izradu anti-age kozmetike, pa bi najjednostavnija primjena bila da u 20 ml biljnog ulja ploda divlje ruže ili badema nakapate 5 kapi eteričnog ulja arapskog tamjanovca, a koristi se za njegu lica prije spavanja.
Zadnjih godina istraživanja ekstrakta tamjana pokazuju da ima pozitivan učinak u smanjivanju lošega kolesterola. Također indicije su da pojačava učinak kemoterapije, a antikancerogeno djelovanje je vezano uz njegovo izazvanje apoptoze stanica raka, za sada samo u »in vitro« pokusima.
Smirna, mirra – Commiphora myrrha – porodica Burseraceae
Smirna se može uzgajati u posudama, obično se za uzgoj odabire Commiphora wildii, a najčešće se uzgaja kao bonsai. Biljka se razmnožava sjemenom ili vegetativno zakorijenjivanjem reznica. U vrtlarstvu je biljka cijenjena kao ukrasni bonsai, a također i kao prirodni repelent za muhe, komarce i druge dosadne kukce
Postoji pedesetak vrsta Commiphora, ali najviše se koristi za proizvodnju smirne grm Commiphora myrrha koji raste u vrućim i suhim polupustinjskim područjima Afrike, Arabije, Pakistana i Indije. Commiphora listopadno stablo, jako je dugovječna, a u punom vegetativnom razvoju naraste do 4 metra. Deblo je kvrgavo i debelo, sa srebrno-sivom napuknutom korom. Ponekad se u podnožju debla stvori veliki caudex koji svojom rezervom vode omogućava biljci da preživi u razdobljima duge suše i velike vrućine.
Na granama su suhe i oštre bodlje. Listovi su, mali, kožni i intenzivno zelene boje. Cvatovi smirne su narančaste boje u obliku metlica. Plodovi su vrlo ukrasne crvene bobice.
Na kraju ljeta iz pukotina kore izlazi smola, smirna, koja ima slatkast balzamični miris, po okusu je gorkokisela, a po boji žuto-narančasta.
Smirna se može uzgajati u posudama, obično se za uzgoj odabire Commiphora wildii, a najčešće se uzgaja kao bonsai. Biljka se razmnožava sjemenom ili vegetativno zakorijenjivanjem reznica. U vrtlarstvu je biljka cijenjena kao ukrasni bonsai, a također i kao prirodni repelent za muhe, komarce i druge dosadne kukce.
Smola smirne kao i tamjan, sakuplja se iz kore grma starog 3 do 4 godine, zareže se oko 2,5 cm duboko i pušta da isteče, a otprilike 2 tjedna kasnije kada se smola potpuno stvrdne, sakuplja se odvajanjem od kore.
Najpoznatije vrste smirne su Commiphora mukul, grm porijeklom iz Indije; Commiphora gileadensis sorta rasprostranjena u Saudijskoj Arabiji, Jemenu i jugoistočnom Egiptu; Commiphora wildii ili Namibijski tamjan, koji je endemska vrsta rasprostranjena na stjenovitim padinama između 600 i 1000 metara nadmorske visine.
Upotreba smirne od davnina je velika. Smola ili smirna koristila se u prošlosti za balzamiranje mrtvih i spaljivanje poput tamjana u okviru vjerskih obreda. Ovidij u 10. knjizi Metamorfoze spominje biljku commiphora myrrha, biljku povezanu s božanskom ljepotom.
Danas se u modernoj medicini koristi i u pripremi lijekova zbog svojih ljekovitih svojstava: pokazuje antibakterijsko, antivirusno i protuupalno djelovanje, smanjuje pretjerani rad štitnjače. Stoga se koristi protiv infekcija probavnog sustava, upalnih procesa kože te kod hipertireoze.
Ulje smirne se dobiva iz smole ove biljke i značajna je njegova upotreba u kozmetici jer djeluje tako da zateže kožu, zaustavlja krvarenje te potiče zacjeljivanje rana. Ulje smirne djeluje i kao antiseptik, uništava gljivice, dezinficira i sprječava upale te potiče prokrvljenost.
Uz to obnavlja i jača kožu i vrlo je djelotvorno kod kožnih problema. Budući da smirna ima općenito vrlo dobra njegujuća svojstva, njeno ulje se koristi i u ostalim mnogobrojnim proizvodima za njegu.
Smirna kao i tamjan zbog antiseptičkih svojstava nalazi primjenu u stomatologiji i proizvodnji preparata u terapiji parodontalnih bolesti. Ulazi u sastav zubnih pasta i voda za usta. U aromaterapiji smirna ima primjenu jer čisti dušu, daje unutarnju snagu i potiče smirenost i ravnotežu. Pomaže kod gubitka volje i kod duševnoga umora, daje optimizam i pouzdanje i odlična je kao ulje za meditaciju.
Smirna se već tisućljećima upotrebljava zbog svog jakog baktericidnoga djelovanja. Nađeni su zapisi na papirusima u starom Egiptu o primjeni kod balzamiranje ljudi i životinja. U vrijeme Hipokrata primjenjivana je kao tonik i antiseptik, kao ekspektorans kod pojačanog sekreta respiratornih organa, a zbog antimikrobnog djelovanja i u terapiji urogenitalnih organa.
U Bibliji se smirna dovodi u svezu s poklonstvom triju mudraca s Istoka novorođenom djetetu Isusu, Evanđelje po Mateju (2,11) spominje među darovima uz zlato i tamjan i smirnu. Drevne su civilizacije poznavale miru još davno prije Kristova rođenja.
Mira / smirna je gumirezina, koja se prvenstveno dobiva od biljne vrste Commiphora. Sastoji se od nepravilno oblikovanih komada, kvrgastih ili okruglastih zrna, katkad gotovo grozdastih, žućkaste ili crvenkastosmeđe boje. Zrna su na prijelomu školjkasta i voštanog sjaja, žilava su i teško se razbija u prašak koji je žutosmeđe do crvenkastosmeđe boje. Miris smirne je svojstven i aromatičan, a okus gorak i ljutkast. Kad se žvače, lijepi se za zube.
Postoji i Indijska mira ili Guggul-smola koja potječe od vrste Commiphora mukul Hook, koju neki zapadni znanstvenici smatraju patvorinom. U Indiji nalazi primjenu u ayurvedskoj medicini kao antireumatik. Smirna se sastoji od vrlo kompleksne smjese strukturno različitih spojeva, koji se mogu svrstati u tri skupine. Eterično ulje koje je žuto do žutozeleno i gusto, a postotak jako varira od 6 do 17 posto.
U ulju prevladavaju seskviterpeni i seskviterpenski ugljikovodici kao i seskviterpenski alkoholi. Druga skupina je topljiva smolna frakcija zastupljena je s 25 do 40 posto, a sastoji se najviše od komiforske kiseline i njihovih estera. Treća skupina je vodotopljivi dio gume i iznosi 30 do 60 posto.
Postoje brojni znanstveni radovi koji potvrđuju već poznata svojstva smirne, da ima baktericidno djelovanje, pospješuje granulaciju i zacjeljivanje rana, a u obliku alkoholnih otopina primjenjuje se u liječenju upale sluznice usta i ždrijela. Dokazan je njen analgetski učinak, protuupalno i antipiretsko djelovanje. Tinktura smirne se koristi najviše pri parodontalnim oboljenjima.
Uzročnici parodontalnih bolesti su bakterije iz plaka, mekih naslaga i kamenca. Sredstva na bazi mire za njegu usne šupljine su obično kao otopine za premazivanje zubnog mesa ili vode za usta.
Smirna je u EU registrirana i kao prirodni začinski ekstrakt za hranu.
PADALINE
U mjesecu studenom 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 250 litara kiše po četvornom metru.