LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI - Kopriva – Urtica sp., porodica Urticaceae

SOLINSKA KRONIKA 333, 15. svibnja 2022.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Dvije su vrste koprive, velika ili prava kopriva (Urtica dioica L.) i mala kopriva (Urtica urens L.). Po sastavu i djelotvornosti su slične. Botanička je razlika da je velika kopriva trajna i dvodomna biljka dok je mala kopriva jednogodišnja i jednodomna biljka. Razlika je i u dužini peteljke lista, duža je kod male koprive. Koprive odlikuje razgranati puzavi podanak, uspravna i četverobridna stabljika

Kopriva (Urtica dioica L.) pripada rodu Urtica i porodici Urticaceae. Rod Urtica obuhvaća 50 vrsta i podvrsta. Većina vrsta rasprostranjena je u tropskom području. U flori Hrvatske (Domac, 2002.) navedene su tri vrste, a to su: Urtica dioica L., Urtica urens L. i Urtica pilulifera L. Naziv roda Urtica potječe od latinske riječi »urere« što znači žariti, zbog dlaka žeravka.

Kopriva je jedna od najrasprostranjenijih ljekovitih biljaka našega prostora. Raste uz putove, ograde, na zapuštenim mjestima, po šumama. Osobito voli hranjiva i vlažna tla gdje često prekriva velike površine.

Ljudi su oduvijek znali iskoristiti koprivu. Ljekovita je, jestiva i nadasve korisna za opće stanje organizma. Kopriva je već bila poznata prije 4000 tisuće godina (brončano doba) kada ljudi su od nje izrađivale tkanine, a korištena je za izradu konopa, brodskih jedara, ribarskih mreža itd. Egipćani su koprivu uzgajali za jelo. Hipokrat u 4. st. pr. Kr. spominje koprivu kao hranu i lijek. Galen je u 1. st. propisivao koprivu kao lijek kod gangrene, astme, rana u ustima i krvarenja iz nosa. Stari su Grci bili upoznati s njezinim pozitivnim učincima. Dioskorid je koprivu opisao u svom djelu kao tonikom diuretikom, probavnim sredstvom, pročišćivačem krvi, te kao korisnom biljkom u zacjeljivanju rana. Scrobinius Largo tvrdio je da kopriva pomaže kod trovanja i epilepsije. Plinius, Lusitanius i Sartorius opisali su koprivu kao vrlo dobar stiptik (sredstvo za stezanje tkiva). Plinije je pisao kako mlada kopriva u proljeće daje dobru i zdravu hranu koja cijelu godinu čuva od mnogih bolesti. U Češkoj narodnoj medicini kopriva se koristila kao tvar protiv plućnih bolesti (tuberkuloze), nesanice i kao oblog protiv otjecanja. U Francuskoj je smatrana kao obećavajući pojačivač metabolizma, posebno kod bolesti bubrega i jetre. Korijen i list koprive tradicionalno se koristio za pročišćavanje krvi, protiv krvarenja iz nosa, kod anemije, ekcema, svrbeža, upale bubrega, reumatizma i vodene stolice (Joshi i sur., 2014.). Prije uvoza pamuka kopriva je bila najvažnija vlaknasta biljka u Europi, poznato je da su je Nijemci koristili za vrijeme Prvoga svjetskog rata kao sirovinu za izradu tkanine uslijed zabrane isporuke pamuka. Također, opremu za konje su Nijemci izrađivali od koprive. Sok dobiven od koprive kroz povijest se koristio kao prirodno bojilo tkanine. Korijen je davao žutu, a stabljika zelenu boju.

Dvije su vrste koprive, velika ili prava kopriva (Urtica dioica L.) i mala kopriva (Urtica urens L.). Po sastavu i djelotvornosti su slične. Botanička je razlika da je velika kopriva trajna i dvodomna biljka dok je mala kopriva jednogodišnja i jednodomna biljka. Razlika je i u dužini peteljke lista, duža je kod male koprive. Koprive odlikuje razgranati puzavi podanak, uspravna i četverobridna stabljika. Velika kopriva doseže visinu do 1,5 m dok mala najviše naraste do 60 cm. Listovi su nasuprotni, produženo jajasti, na vrhu zašiljeni, po rubu pilasto nazubljeni. Čitava je biljka prekrivena nježnim dlačicama koje se lako lome, a njihov sekret žari kožu. Cvjetovi se razvijaju u pazušcima listova, mali su i neugledni. Boja cvjetova je zelena, a složeni su u resaste cvatove. Oprašivanje koprive je putem vjetra. Plod je jednosjemeni oraščić. Listovi se skupljaju dok su mladi, sjeme u kolovozu i rujnu, a korijen na jesen.

U današnje se vrijeme kopriva u industriji koristi za dobivanje sirovoga klorofila kojim se boje prehrambene namirnice, zubne paste i sapuni. Kopriva je najbolja biljka za čišćenje i poboljšanje krvi, utječe na izmjenu tvari u organizmu, potiče izlučivanje probavnih sokova pomažući metabolizmu masti. Sadrži puno klorofila, minerala (kalcija, kalija, željeza i fosfora) i vitamina (C i A). Listovi koprive sadrže estere kavene kiseline (samo kod velike koprive), kavenu kiselinu, flavonoide: kemferol, izoramnetin, kvercetin, minerale, silicijevi i visoka koncentracija kalijevih spojeva. U žarnim nitima osim mravlje kiseline, ima i acetilkolin, histamin, serotonin. Korijen koprive pak je bogat proteine lektin (UDA – Urtica dioica aglutinin), polisaharidima, sterolima, ceramidima i hidroksi-masnim kiselinama. Flavonoidi koje sadrži pozitivno djeluju na naš organizam, ekstrakt korijena koristi se protiv opadanja kose, a zbog količine željeza ima pozitivan učinak na stvaranje crvenih krvnih zrnaca.

Pozitivno djeluje na gušteraču i pomaže snižavanju šećera u krvi. Liječi upale urinarnoga trakta i stimulira rad crijeva. Zbog toga koprivu preporučuju kao dio proljetnoga čišćenja organizma. Uputno je koristiti koprivu u proljeće u prehrani kao dodatak varivima, ili za spremanje juha ili je pak dodati mladom siru i palenti, a može se napraviti i omlet s koprivom.

Ljekovita juha od koprive

Za proljetnu ljekovitu krem juhu od koprive, za četiri osobe treba nam: 30 do 40 komada vrhova mlade koprive, tri manja ili dva veća krumpira, dva češnja češnjaka, sol, papar, centimetar debela kriška maslaca iz pakiranja od 250 grama ili dva decilitra vrhnja za kuhanje. Kopriva se opere i krumpir oguli te nareže na kockice. Stavi se kuhati u zasoljenu hladnu vodu u koju smo ubacili i dva češnja češnjaka. Kuhajte dok se krumpir sasvim ne skuha. Dobro usitnite štapnim mikserom, te začinite po želji.

Zbog jakih antioksidacijskih svojstva, sprječava i uklanja djelovanje štetnih reaktivnih kisikovih spojeva (slobodnih radikala). Slobodni radikali mogu uzrokovati nastanak karcinoma, dijabetesa, kardiovaskularnih, autoimunih i neurodegenerativnih bolesti. Vitamin C, A i ß-karoten su među najboljim antioksidantima, stoga kopriva glasi kao odličan antioksidant. Korijen koprive u Europi koristi u fitoterapiji benigne hiperplazije prostate kao i kod problema s mokraćnim traktom. Istraživanja talijanskih znanstvenika navode da ekstrakti korijenja mogu učinkovito sniziti krvni tlak. List koprive je indiciran kao adjutor u simptomatskoj terapiji artritisa, artroze i reumatskih oboljenja. Koristi se i kao diuretik, služi za povećanje renalne eliminacije vode u upalnim procesima donjega urinarnog trakta.

U narodnoj medicini čaj od koprive se koristi za bolesti jetre i žući, za probleme kod mokrenja i dobroćudnoga povećanja prostate, za grčeve u stomaku, čireve, bolesti pluća. Čaj od koprive također je blagotvoran kod virusnih i bakterijskih infekcija, a pomaže kod kožnih bolesti, reume, gihta i išijasa te se preporučuje kod anemije jer kopriva sadrži puno željeza.

Za pripremu čaja 3 velike žlice koprive prelijemo s litrom vrele vode, poklopimo i ostavimo 5 minuta, pije se procijeđeno, može se dodati malo meda.
Ako se šaka suhog ili svježeg korijena stavi preko noći u 3 litre hladne vode i drugi dan kuha 10 minuta dobije se sredstvo za jačanje korijena kose i protiv ispadanja kose.

Može se dvije žlice mladih listova i dvije žlice cvjetova namakati u litru domaćeg bijelog vina, koje procijeđeno spremite u boce i čuvate na hladnom te koristi se jedna čašica ujutro tijekom 15 dana.

Pijenje čaja od koprive kroz duže vrijeme može spriječiti sezonske alergije, ili ublažiti simptome kao što su kihanje i svrbež što ih uzrokuje alergijski rinitis. Također je čaj dobar ekspektorant, kod kašlja uklanja sluz u plućima, smanjuje upale dišnih putova, preporučuje se kod astme.
Svježe iscijeđeni sok iz svježe koprive (20 ml soka) razrijeđen s vodom i zaslađen medom koristi za liječenje slabokrvnosti, izbacivanje pijeska iz mokraćnoga mjehura te snižavanje razine šećera u krvi, a uzima se do 3 puta dnevno.

Danas se list i korijen koprive, na osnovi kliničkih istraživanja službeno smatraju klinički utemeljenom, a pripravci koprive mogu se registrirati kao biljni lijekovi, a ne samo kao dodaci prehrani. List se može koristiti za liječenje reumatoidnoga artritisa i artroza, a zbog blagoga diuretičkoga djelovanja i kod bolesti mokraćnoga sustava, poput cistitisa. Pripravci korijena pak se preporučuju kod subjektivnih tegoba mokrenja, poput čestoga noćnog mokrenja i osjećaja neugode tijekom mokrenja. Naravno liječenje se provodi nakon konzultacije s liječnikom.

Tinktura koprive se sprema u koncentraciji 1:5 s 25% etanolnom otopinom. Uzima se 2 do 6 ml triput na dan u čaši mlake vode. List i korijen koprive smatraju se posve sigurnim i primjerenim za dulju uporabu, a klinička su istraživanja pokazala samo prolaznih probavnih problema. Protiv opadanja kose i peruti korisna je tinktura od korijena koprive. Dvadeset kapi alkoholne tinkture, pripremljene na prije opisani način, razmutite u decilitru vode i vrhovima prstiju utrljajte u vlasište. Ostavite da djeluje najmanje pola sata pa kosu operite, opet blagom koprivinom kupkom ili neutralnim blagim medicinskim šamponom. Iako jako rijetko mogu se javiti alergijske reakcije na pripravke koprive.

Kopriva koristi u ekološkoj poljoprivredi kao insekticid i kao biljno hranjivo koje potiče rast i jača otpornost biljaka. Kao sredstvo za prskanje uzima se kilogram svježe koprive i prelije s 10 litara vode, po mogućnosti kišnice. Ostavi se stajati najviše do 24 sata i vrlo je učinkovito sredstvo protiv lisnih uši na povrću, voćkama i ružama. Poželjno je prskanje ponavljati nekoliko dana. Ako se želi koristiti kao tekuće gnojivo onda se ostavi ova ista smjesa koprive kilogram na 10 litara kišnice u većoj plastičnoj posudi prekrivenoj mrežom ili jutenom vrećom da fermentira tijekom 5 do 30 dana, uz svakodnevno miješanje. Ako je temperatura od oko 20 °C gnojivo će biti gotovo za dva tjedna, a spremno je za upotrebu kada se prestane pjeniti kod miješanja. Gnojivo od koprive koristi se razrijeđeno vodom u omjeru 1:10 njime se zalijeva tlo, ne prska se biljka.

Kopriva pospješuje razgradnju komposta. Suhi korijen koprive koristi se kao organsko gnojivo. Reakcija tla, pokazatelj je niza agrokemijskih (fizikalnih, kemijskih i bioloških) svojstava tla važnih za ishranu bilja, tako se fermentacijom suhoga korijena koprive u odstajaloj vodi dobije konačna vrijednost pH = 4,8 koja je najbolja za primjenu gnojiva.

Kopriva se razmnožava sjemenom i podzemnim vriježama, a voli rahla i humusna tla. Ako koprivu sijete, najbolje je da sjeme prikupite tijekom kolovoza i rujna, posijete pred zimu, pa će niknuti u proljeće. Možete posaditi i ukopavanjem vriježa. Ujesen ili početkom proljeća najprije pripremite tlo na mjestu gdje ćete saditi koprivu. Usitnite zemlju, dodajte stajskog i dušičnog gnojiva. Iskopajte zdrave vriježe koprive (bez korijena) dužine oko 25 cm i odmah ukopajte u pripremljeno tlo na dubini od desetak centimetara i razdaljinu od tridesetak centimetara. Vriježe ne držite dugo izvan zemlje.

Kopriva se sakuplja kad je vrijeme sunčano i suho. U proljeće se sakupljaju mladi vrhovi, s gornjih 4 do 6 listova, a koriste se za juhu, varivo, prilog, za sirup ili sok. U proljeće možemo skupljati i cijelu biljku s korijenom. Kod sakupljanja treba uzeti u obzir da za kilogram suhoga lista treba ubrati pet do pet i pol kilograma svježih listova koprive.

Suši se u tankomu sloju, na suhomu mjestu. Suha biljka čuva se u papirnatim ili platnenim vrećicama ili u dobro zatvorenoj staklenoj posudi, na tamnom mjestu.