LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Proljetne biljke u prehrani, za čišćenje i liječenje organizma

SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Ljudi na različite načine nastoje smanjiti učinak nezdravoga načina života. Netko koristi tradicionalno prihvaćeni post, za što je idealno vrijeme korizme kada se većina ljudi odriče određenih štetnih jela i navika. Određeni pojedinci koriste filtriranu vodu, drugi se okreću konzumiranju sirove hrane i kašastih sokova, vjerojatno najčešće se poseže za uzimanjem različitih dodataka prehrani i vitaminsko-mineralnih nadomjestaka

Detoksikacija organizma dvaput godišnje – u jesen i rano proljeće je poželjna rutina ako se osjećate umorno, iscrpljeno i bez energije ili imate problema s probavom i glavobolju.

Cilj je osloboditi tijelo od štetnih tvari koje usporavaju metaboličke procese, ukloniti učinke koje toksini imaju na imunitet, poboljšati rad jetre, obnoviti je, kao i probavni i respiratorni sustav. Na taj će se način u ukupnosti popraviti psihofizičko stanje te povećati energija.

Ljudi na različite načine nastoje smanjiti učinak nezdravoga načina života. Netko koristi tradicionalno prihvaćeni post, za što je idealno vrijeme korizme kada se većina ljudi odriče određenih štetnih jela i navika. Određeni pojedinci koriste filtriranu vodu, drugi se okreću konzumiranju sirove hrane i kašastih sokova, vjerojatno najčešće se poseže za uzimanjem različitih dodataka prehrani i vitaminsko-mineralnih nadomjestaka.

Svatko tko ima cilj detoksicirati organizam vjerojatno će posegnuti i za ljekovitim biljem, a najčešće ono koje djeluje na jetru, probavni i mokraćni sustav koji predstavljaju glavne filtracijske sustave te ujedno snažno detoksiciraju organizam.

Dolaskom proljeća u prirodi počinju rasti najbolje biljke koje se koriste kako za prehranu, tako i za čišćenje organizma od toksina, a mogu pomoći i za brojne druge probleme.

Vrijeme je da izađemo u prirodu i iz sve te raskoši sakupimo barem mali dio biljaka te ih ubacimo u svakodnevnu prehranu ili ih sačuvamo za rješavanje sitnih tegoba kroz godinu.

Maslačak – Taraxacum officinale L.

Maslačak je prepoznatljiva biljka široko rasprostranjena i s dugotrajnom primjenom u pučkoj medicini, koja se preklapa s primjenom u znanstvenoj medicini.

Osim već poznatoga iskorištavanja biljke za sušenje i pripremu čaja, te kao dodatak salatama postoje mogućnosti pripreme maslačkova vina i maslačkova sirupa, čije recepte donosimo.

Vino od maslačka se priprema na način da se posuda zapremnine 6 litara napuni svježe ubranim i usitnjenim cvjetnim glavicama, obavezno po suhom vremenu.

Njima se dodaje 6 litara svježe vode i kuha se, a nakon pola sata dodaju se kore dva domaća neprskana limuna i dvije naranče. Cjelokupna masa se procijedi kroz lanenu krpu. Dobivenom soku se dodaje 3 kg šećera i sok od 2 limuna i 2 naranče, sve se dobro promiješa i ostavi da se ohladi.

U pola šalice mlake vode rastopi se jedna kocka kvasca i pomiješa se s ohlađenim sokom, te ostavi na toplome mjestu 5 dana i prepusti vrenju. Nakon tog vremena, ponovo se procijedi kroz lanenu tkaninu i puni u jake vinske boce ili u boce za pjenušavo vino koje je najbolje prije korištenja držati sat vremena na 100°C u pećnici, da se steriliziraju.

Pune boce je najbolje začepiti strojem za čepljenje boca, i zapečatiti pečatnim voskom te spremiti u hladan podrum na tamnom mjestu, ulaganjem grla boce prema dolje u nasipani pijesak. Nakon dva mjeseca maslačkovo je vino gotovo za konzumiranje, a može se gotovo neograničeno držati. Ispravno pripremljeno vino od maslačka je svijetlo poput vode, i pjeni se kao šampanjac.

Za pripremu sirupa, od maslačka (»med od maslačka«) potrebno je sakupiti 3 do 4 pune šake cvjetnih glavica maslačka koje se dobro prokuhaju u 2 litre vode. Procijedi se tekućina i doda se 1,5 kg šećera i sok od 2 limuna, te se nastavi kuhati dok se ne dobije konzistenciju poput sirupa. Sprema se u boce sa širokim grlom. Tako dobiveni sirup ima okus po medu, a djeluje na jačanje i čišćenje krvi, kao i na poboljšanje probave.

Ljubičica – Viola sp.

Cvatnja ljubice počinje u rano proljeće nježnim cvjetovima privlačnoga mirisa. Cvjetovi se koriste za izradu mirisnih buketića, a njihova je simbolika poniznost, skromnost ili tajna ljubav.

Povezana su prije svega s niskim rastom biljke koja cvjetove saginje prema tlu i skriva među zelenim listovima. Najčešće se koristi kao pokrivač tla na zasjenjenim mjestima. Uspijeva na različitim tlima, ali najviše voli hladna, humusna tla s dobrom drenažom. Osobito je dekorativna kada raste na kamenim zidovima.

Mladi i nježni listovi mogu se koristiti u salatama, a u kasnijem dijelu sezone, kada postanu nešto tvrđi mogu se kuhati s ostalim povrćem za pripremu juha ili uz kuhano meso.

Ekstrakt lista se koristi kao aroma u slasticama ili sladoledu. Sirovi se cvjetovi koriste za ukrašavanje salata i deserta dok kandiranjem postaju ukusna poslastica. Svježe otvoreni cvjetovi ljubičice mogu se koristiti za pripremu nadjeva za mesna ili riblja jela.

Kandirane ljubičice služe i za dobivanje aromatiziranih pića uključujući i likere, a natapanjem cvjetova u vinskom octu, osim boje na njega prenose i aromu.

Mirisna ljubičica se kao lijek upotrebljavala još od starih Grka. Hipokrat ju je preporučivao kod glavobolje, lošeg vida, poteškoća s disanjem ili mamurluka.

Plinije je isticao njezinu djelotvornost kod nesanice, smirivanja ljutnje i bijesa te za jačanje srčanoga mišića. Arapi su je koristili kod upale grla i krajnika, nesanice i jetrenih tegoba. Kneipp je hvalio čaj i sirup od ljubičice kod kašlja i hripavca, nervoznoga lupanja srca ili histerije. U tradicionalnoj medicini za ljekovite svrhe se skupljaju svi dijelovi biljke, dok industrija parfema i kozmetička industrija koriste cvjetove.
Ljubičica u svom sastavu ima dosta aktivnih tvari od kojih najznačajniji su saponini, glikozid iridin, spojevi salicilne kiseline, gorke tvari, eterično ulje i alkaloid odoratin.

U narodnoj medicini mirisna ljubičica ima dugu tradiciju kod liječenja raka i kašlja hripavca. Budući da sadrži salicilnu kiselinu koja je osnova za dobivanje aspirina, uspješno se koristi u liječenju glavobolje, migrene i nesanice. Cijela biljka pospješuje znojenje, mokrenje i stolicu, služi kao sredstvo za iskašljavanje, ima ublažujuća i protuupalna svojstva.

Unutarnja primjena ljubice djeluje pozitivno na bronhitis, dišni katar, kašalj, astmu te rak dojke, pluća i probavnoga trakta. Čaj od ljubičice priprema se od listova, cvjetova i korijena, i to za šalicu čaja čajna žlica mješavine.

Vanjska primjena biljke je kod infekcije usta i upale grla. Biljka se može koristiti svježa ili se nakon žetve u cvatnji suši za kasniju upotrebu. Cvjetovi ublažavaju bol i koriste se prilikom oboljenja žuči i pluća. Korijen je puno jače sredstvo za iskašljavanje od ostalih dijelova biljke.

Tratinčica, Bellis perenis, Asteraceae

Mladi listovi tratinčice se spremaju kao ukusna salata, međutim zbog svoga ljekovitog djelovanja služe i za proljetno pročišćavanje krvi, ili u situacijama kada je potrebno ojačati krvnu sliku npr. kod anemije.

Tratinčica djeluje i kod bolesti respiratornih organa kao kod iscrpljujućega kašlja, pleuritisa, prsnih bolova, upalnih stanja i infekcija, kod bolesti želuca i crijeva, bolesti jetre i žuči kao i kod detoksikacije jetre kod trovanja. U kozmetici je također vrlo cijenjena biljka koja blagotvorno djeluje na kožne bolesti kao edema ili varikoznih vena.

Osim toga se koristi za izradu prirodnih krema i losiona za ublažavanje pigmentacijskih mrlja od sunca. Novija istraživanja potvrđuju i preporučuju uporabu čaja i svježega soka od listova tratinčice i kod karcinoma dojki. Tratinčica je prirodan metabolik jer potiče metabolizam na bolju izmjenu tvari.

Bljušt – Tammus communis, porodica Dioscoreaceae

Bljušt je trajna zeljasta povijuša koja naraste u dužini i do tri metra. Stabljika joj je tanka s naizmjenično poredanim šiljastim i srcolikim tamnozelenim listovima. U pazušcima listova izbijaju neugledni cvjetovi žućkaste boje, složeni u grozdaste cvatove.

Plod je okrugla crvena bobica. Korijen je nepravilnoga oblika, gomoljasto odebljan, dug do 20, a širok 5 do 10 cm. Vrijeme cvatnje biljke je od svibnja do lipnja. Bobice su bez mirisa, ukusne i slatkaste, ali otrovne.

Biljka raste u šikarama, na livadama, kamenjarima, u hrastovim i bukovim šumama. Mladi izdanci beru se za jelo u rano proljeće, korijen u rano proljeće ili najesen, a po potrebi i u vrijeme vegetacije, te list u vrijeme vegetacije. Svježi korijen djeluje brzo i vrlo nadražujuće na kožu te je kod njegova vađenja potrebno zaštititi ruke. U pučkoj medicini preporučuju se u tu svrhu biljni čajevi od divljega odnosno samoniklog jestivog bilja.

Cijela biljka sadrži spojeve slične histaminu, sluz, steroidne saponozide, kristale kalcijev oksalat, a u zrelim bobicama nedefinirani otrovni sastojci, šećer i pektin.

Kako su saponinski spojevi otrovni i ima ih u korijenu i plodu onda se mora naglasiti da je bljušt otrovan. Njegov sok izaziva jako povraćanje i proljev. Zabilježeni su smrtni slučajevi trovanja bobicama – plodovima.

Ipak u malim količinama u narodnoj medicini se koristi kao lijek za vanjsku uporabu. Svježi korijen bljušta koristi se najčešće usitnjen kao oblog, za liječenje reume, modrica i križobolje, potkožni izljevi krvi, pucanje kapilara i hematomi. Ipak u proljeće mladi kuhani izdanci bljušta se rado jedu i u takvomu obliku nisu opasni, iako ih je najbolje izmiješati s drugim proljetnim biljkama.

Petrovac – Agrimonia eupatoria L.

Raste na vlažnim livadama, u jarcima, uz vode, na prisojnim brežuljcima i stijenama. Voli topla mjesta i vapnenasto tlo. On je biljka čitave sjeverne polutke.

Petrovac je trajna biljka koja ima uspravnu, dlakavu stabljiku visine do 70 cm. Listovi su postavljeni naizmjenično, perasti, a listići jajastog do dugoljasto lančastoga oblika. Cvjetovi su raspoređeni u dugačkom grozdu uokolo same stabljike, mali su i žute boje.

Cvatnja je od svibnja do kolovoza. Plodovi su orašastoga oblika i imaju kukaste čekinje. Turica je gotovo bez mirisa, a gorkog je okusa.

Mladi izdanci koji se razvijaju prije cvatnje mogu se upotrebljavati za jelo u obliku variva ili za juhu od lisnatoga povrća. Biljka je dosta bogata vitaminom C i karotenima. Bogata je i treslovinom pa je zbog toga dobra u liječenju bolesti želuca i crijeva. Za tu svrhu se bere gornji dio biljke u cvijetu.

Osim toga koristi se u liječenju oboljenja jetre, žutice, sklonosti taloženju mokraćne kiseline u tijelu i kod žučnih kamenaca. Izvana se koristi protiv krvarenja rana, krvarenja bubrega, protiv bolesne slezene, kože i krvotoka.

Poznati domaći lijek za žuticu je čaj od petrovca: 3 gr isjeckanoga suhog lišća popari se s 2 dl vruće vode i ostavi u pokrivenoj posudi 15 minuta. Na dan popijemo 3 šalice vrućeg čaja u gutljajima.

Preslice – Equisetum arvense L

Pripravci od preslice se koriste za liječenje bolesti najčešće dišnoga, probavnog i mokraćnog sustava. Najčešće se koristi u obliku čajeva, ali treba paziti kako kod nje tako i kod korištenja bilo kojih biljnih pripravaka da se ne koristi predugo i u visokim koncentracijama te da se ne zaslađuje šećerom već se ili pije nezaslađena ili se zasladi medom.

Za uklanjanje bolova mokraćnoga mjehura kao i za otapanje bubrežnih kamenaca poznat je čaj koji se dobiva kuhanjem jedne žlice preslice i jedne žlice plodova šmrike (borovice) u 2,5 dcl vode i to 5 minuta. Ostavi se 15 minuta poklopljeno, ocijedi se i pije svako sat vremena.

Čaj pripravljen od 2/3 preslice i 1/3 steže (Potentilla tormentilla), ukupno 50 g na litru vode, kuhanje 15 min, je najviše zbog visokog postotka kremene kiseline iznimno učinkovit kod krvarenja iz pluća, ali i iz želuca, a može se koristiti i za ušmrkavanje kod krvarenja iz nosa.

Preslica u kombinaciji s gospinom travom je djelotvoran čaj za pročišćavanje krvi, za slabokrvnost, ali i za ubrzavanje metabolizma i protiv debljanja. Preslica pripremljena u visokoj koncentraciji, tako da se 150 g biljke namače preko noći u litri vode, ujutro se procijedi i služi za grgljanje kod upala zubnoga mesa i krajnika, a mogu se ispirati i gnojne rane, kožni lišajevi ili čirevi po tijelu ili na licu.

Poznati su i odvari preslice s drugim biljkama, a koji se upotrebljavaju u nadoknađivanju minerala u organizmu, u pomaganju liječenja gihta, arterioskleroze i visokoga tlaka. Biljku osušite na sjenovitom mjestu i spremite u hermetički zatvorene kutije te po potrebi kombinirajte kuhanje čajeva s dodatkom meda.

Cikorija – Cichorium intybus

Cikorija je biljka iz porodice Asteraceae koja sadrži do 20% inulina, gorke tvari, pektin i kalij i odlično je sredstvo za proljetnu detoksikacijsku kuru jer pospješuje probavu, potiče lučenje žuči, djeluje diuretski te stimulira metabolizam.

Inulin je sastavljen od fruktoznih podjedinica koji se nakon što uđe u organizam samo manjim dijelom razgradi zbog toga je poznata hrana za dijabetičare koji puno lakše podnose fruktozu od glukoze. Osim toga, inulin koji cikorija sadrži djeluje probiotički, tj. potiče rast i broj probiotičkih (prijateljskih) bakterija u crijevima, čime djeluje korisno kako na probavu tako i na funkcioniranje cjelokupnog organizma.

U vremenima kriza, naše mame i bake koristile su je kao zamjenu za kavu, a u narodnoj medicini poznata je kao lijek za oboljenja jetre i žučnih putova, jačanje imuniteta i malokrvnosti, potpomaže probavu hrane i sastavni je dio mješavina za čišćenje organizma. Čaj od korijena divlje cikorije priprema se tako što se puna žlica osušenog korijena prelije litrom ključale vode i kratko prokuha, a pije tri puta dnevno prije jela.

Mišjakinja, Stellaria media

Cijenjeno povrće u Rimsko doba i poznato je da je jestiva i ljekovita biljka, puna vitamina i minerala. U zadnje vrijeme je zaboravljena kao divlje povrće iako je prva koja krene rasti u proljeće. Tako upravo sada kada ljudi osjećaju proljetni umor nakon zimske prehrane, mišjakinja već neko vrijeme buja po vrtovima i savršeno se može uklopiti u pripremi ukusne salate od samoniklog povrća, a naravno može se dodati i kašastim zelenim sokovima iz blendera.

Kopriva – Urtica dioica

Proljetna »kraljica« jestivoga i ljekovitoga bilja. Za jelo se koriste samo svježi, prokuhani listovi i vršci koprive. Nježne vrške biljke s 4 do 6 listića beru se u gumenim rukavicama. Od koprive se pripremaju brojna jela kao juhe, variva, umaci, salate, kao špinat…. Koprivu treba blanširati, nakon čega se ili koristi ili smrzne. Može se i konzervirati sušenjem, za upotrebu u zimskim mjesecima ili za pripremanje čaja. Kopriva poboljšava probavu, stimulira čitavi organizam, potiče cirkulaciju i rad srca, čisti i jača krv, smanjuje šećer, pomaže kod gripe i prehlade i astme.

PADALINE
U mjesecu veljači 2022., u Solinu na području Gornje Rupotine, ukupne padaline su bile 45 litara po četvornomu metru.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću