Vitamini B skupine (nastavak)
Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ
Vitamin B3 – niacin, nikotinska kiselina – važan je za dobivanje energije iz glukoze. Pantotenska kiselina pak odnosno vitamin B5 izravno je uključena u proizvodnju energije Vitamin B6 – piridoksin najvažniji je vitamin B skupine za imunitet, a biotin, odnosno vitamin B7 nužan je za metabolizam ugljikohidrata, proteina, masti i aminokiselina te za rast stanica. Vitamin B9 – folna kiselina neophodna je za sintezu DNK što znači da sudjeluje u izgradnji svih novih stanica
Vitamin B3 – niacin, nikotinska kiselina – iznimno je važan za dobivanje energije iz glukoze zbog sudjelovanja u glikolitičkom ili fosfoglukonatnom putu razgradnje glukoze, što bi značilo da bez niacina stanice nemaju energiju. B3 je vrlo bitan vitamin za proizvodnju hormona kortizona, tiroksina i inzulina. Također je bitan za rad krvožilnoga sustava jer povoljno djeluje na krvne žile omogućavajući bolji protok krvi u svim dijelovima tijela. Prema nekim preliminarnim studijama utjecaj vitamina B3 upućuje na terapijski utjecaj kod osteoartritisa i reumatoidnoga artritisa na način da povećava pokretljivost zglobova i pomaže u obnovi hrskavice.
Nedostatak nikotinske kiseline dovodi do bolesti pelagre. Kod pelagre se koža koja je izložena svjetlu počinje ljuštiti i svrbi, u probavnomu traktu djeluje na sluznicu crijeva i dovodi do dijareje, a dovodi i do demencije. Pelagra je najprije opisana u Španjolskoj gdje su siromašni ljudi temeljili svoju prehranu na kukuruzu i proizvodima od kukuruza. Španjolski liječnik Gaspar Casal prvi je opisao i dokazao da je pelagra posljedica jednolične i deficitarne prehrane. Postala je poznata kao bolest triju slova D, upala kože – dermatitis, proljev – dijarea i poremećaj uma – demencija. Prvi je pelagru hranom počeo liječiti dr. Goldberger u duševnoj bolnici u SAD-u davne 1914. Goldberger je umjesto kukuruza bolesnicima davao razne druge žitarice.
Vitamin B3 najviše se nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima, mesu životinja, ribi i peradi, mahunarkama, a sadrže ga i jaja i kikiriki, uglavnom u namirnicama bogatim proteinima. Dnevne doze nikotinske kiseline su 13 do 20 mg., djeca 9 do 16 mg.
Vitamin B5 – pantotenska kiselina
Izravno je uključena u proizvodnju energije jer kao sastavni dio koenzima A sudjeluje u brojnim enzimskim reakcijama, a osobito u početnim procesima Krebsovog ciklusa kada se iz glukoze stvara energija.
Bitna je za raspoloženje jer zajedno s vitaminom C osigurava pravilnu funkciju nadbubrežne žlijezde.
Kod normalne prehrane ne dolazi do hipovitaminoze ovoga vitamina jer je rasprostranjen u prirodi, ima ga u mesu, mahunarkama, jajima, voću i povrću. Pantotenska kiselina je jedan od rijetkih vitamina B skupine koji nije osjetljiv na povišenu temperaturu pa se ne gubi termičkom obradom hrane. Dobila je ime od grčkoga izraza »pan« što znači sve jer je prisutna svugdje u prirodi. Kako je sastavni dio koenzima A ima ulogu u izmjeni tvari i održavanju tjelesne mase, sudjeluje u metabolizmu masti i ugljikohidrata kao i nekih aminokiselina.
Deficit se javlja samo kod teških oblika pothranjenosti ili kod kroničnih alkoholičara. Glavni simptom deficita je osjet »pečenje stopala«. Dnevne doze kreću se od 3 do 7 mg za odrasle, za djecu 2 do 3 mg, a trudnicama i dojiljama 5 mg.
Vitamin B5 – pantotenska kiselina, dodaje se u obliku dekspantenola u kremama za liječenje suhe kože, pelenskoga osipa, ekcema i uboda. Njen dodatak prehrani pomaže i pri smanjivanju simptoma artritisa kao i smanjivanju jutarnje ukočenosti zglobova.
Vitamin B6 – piridoksin
Najvažniji je vitamin B skupine za imunitet. Brojna istraživanja su pokazala da kod smanjenoga unosa vitamina B6 dolazi do smanjene funkcije imunoloških stanica.
Osnovna mu je funkcija u metabolizmu aminokiselina, osobito kod njihove sinteze i apsorpcije gdje djeluje kao kofaktor kod transaminacije, tj. sintetiziranja aminokiselina iz neproteinskih metabolita. Potrebe za vitaminom B6 su veće kada je hrana bogata proteinima.
B6 je vrlo bitan i za pravilnu funkciji mozga jer sudjeluje u prijenosu signala s jedne živčane stanice na drugu te je bitan za pamćenje.
Piridoksina ima u biljnom i životinjskom tkivu, osobito u jetri, suhomu voću, bananama, špinatu, u kvascu, ribi, soji, jajima, mlijeku… pa je nedostatak vitamina B6 vrlo rijedak. Ipak poznato je da se prilično uništava preradom namirnica. Osjetljiv je na svijetlost pa se svi pripravci s vitaminom B6 moraju čuvati podalje od svjetla.
Simptomi nedostatka se javljaju na koži i u središnjem živčanom sustavu. Nedostatak vitamina B6 povezan je s aterosklerozom i koronarnim srčanim bolestima.
Vitamin B6 pomaže kod depresije jer sudjeluje u proizvodnji serotonina. Ublažava i simptome PMS-a kada visoke razine estrogena blokiraju aktivnost vitamina B6 čime se smanjuje sinteza triptofana, a time se izravno smanjuje sinteza serotonina pa je jasno zašto su žene tada loše raspoložene.
Vitamin B6 djeluje na smanjivanje razine upala kod reumatoidnoga artritisa, a sudjeluje i pri stvaranju eritrocita.
Građa piridoksina i njegova sinteza utvrđeni su 1939. Prirodni izvori piridoksina su meso peradi, svinjsko meso, ribe, jaja, jetra, soja, zob, kikiriki, nepolirana riža i orasi. U organizmu se apsorbira oko 70 posto i to više iz životinjskih, a manje iz biljnih namirnica.
Dnevna doza kreće se od 1.5 do 2.2 mg, kod trudnica i dojilja treba oko 10 posto više. Kronični alkoholizam snižava razinu piridoksina u tijelu zbog oštećene sluznice probavnoga kanala i alkoholnoga oštećenja jetre. Kod deficita piridoksina dolazi do upale jezika, ozljede usta i usnih kutova, ljudi su često razdražljivi i nervozni te pate od nesanice.
Vitamin B7 – biotin
Nužan je za metabolizam ugljikohidrata, proteina, masti i aminokiselina te za rast stanica. Biotin je važan sastavni dio enzima u tijelu, a bitan je za metaboličke funkcije glukoneogenezu, lipogenezu i biosintezu masnih kiselina.
Hipovitaminoza nije poznata jer se biotin stvara u crijevima pod utjecajem crijevne flore. Samo u slučajevima teškoga oštećenja crijevne flore može doći do razvoja nedostatka biotina, a u tom slučaju se javljaju dermatitis i bolovi u mišićima te blaga anemija.
Biotin se ne razgrađuje kuhanjem, a bogat izvor B7 predstavljaju pivski kvasac, iznutrice, piletina, kruh, riba, žumanjak, banane, gljive i neke vrste povrća kao što su cvjetača i mrkva. Povećana bakterijska sinteza u crijevu povećava mu djelotvornost, a uporaba antibiotika smanjuje. Postoje neki dokazi da se gubitak kose može smanjiti peroralnim uzimanjem kombinacije biotina i cinka. Također kombinacija biotina i kroma može pomoći pri smanjivanju šećera u krvi kod dijabetesa tipa 2 koji se teško kontrolira lijekovima.
Vitamin B9 – folna kiselina
Neophodna je za sintezu DNK što znači da sudjeluje u izgradnji svih novih stanica stoga je osobito važna u trudnoći. Sudjeluje i u stvaranju eritrocita te je bitna za rad krvožilnoga sustava. Folna je kiselina iznimno važna za održavanje fizičkoga i mentalnoga zdravlja.
Otkrivena je 1941. u lišću špinata. Njena apsorpcija se odvija pomoću enzima u dvanaesniku, a organizam stvara zalihe folne kiseline u jetri za više mjeseci pa se njezin nedostatak često primjećuje relativno kasno. Glavni izvori folne kiseline su zeleno lisnato povrće zatim mahunarke, citrusi, integralne žitarice i meso.
Postoji izravna veza između bolesti srca i folne kiseline jer zajedno s vitaminima B6 i B12 pomaže tijelu u eliminaciji homocisteina iz krvi. Folna kiselina utječe i na bolju cirkulaciju krvi u mozgu jer je primijećeno suženje vratnih krvnih žila kod ljudi sa smanjenom koncentracijom B9.
Stariji ljudi ne bi smjeli uzimati više od 1000 mg folne kiseline jer smanjuje koncentraciju vitamina B12 u organizmu koji je kod njih ionako u deficitu.
Derivati folne kiseline zovu se folacini i svi imaju sličnu osnovnu građu i biološke funkcije. Važni su za normalno stvaranje svih stanica, osobito eritrocita. Prirodni izvor folne kiseline su jetra, a od biljaka najviše špinat, šparoge, kvasac…
Ime folna dobila je po tome što je najprije otkrivena u lišću (lat. »folium« – list) raznih vrsta povrća, posebno povrća sa zelenim lišćem. Kuhanje, osobito kipuća voda, razara folnu kiselinu. Dnevne količina folne kiseline su oko 4 mg dnevno. Deficit se liječi davanjem 5 mg dnevno tjednima. Od deficita nikad neće oboljeti osobe koje svakoga dana jedu svježe povrće i voće ili popiju čašu prirodnoga voćnog soka. Deficit folne kiseline javlja se kod siromašnijih ljudi koji jedu dugo kuhanu hranu. Trudnice su posebno osjetljive na manjak toga vitamina.
Padaline
U mjesecu rujnu 2020. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 207 litara kiše po četvornomu metru.
