POVRATAK STAROME SOLINU – NASELJE NA IZVORU (2) »Jojo je slomija nogu!«
SOLINSKA KRONIKA 318, 15. veljače 2021.
Piše: Marija GRUBIŠIĆ
Na onom dijelu di je sad igralište na Meterizama, tu je bila dizalica i slijepi kolosijek od pruge. Vlak je dolazija iz Siverića i dovozija ugalj koji se tu onda krca i iša u Majdan, jer nije bilo onda kamionskog prijevoza
Iako su iz sjedišta »Cemexa« najavili zatvaranje svoje tvornice »10. kolovoz« nakon više od stoljeća rada, Majdan će se još dugo vezat za cimentare, budući da su generacije u njoj radile, a neki i živili u kućama i zgradama pored same tvornice.
– Bila je onda proizvodnja u punon jeku pa se tako kolona kamiona koji su čekali za red na ukrcaj znala protezat od ulaza sve tamo do osmoljetke na Bilankuši, šta bi značilo jedno dva kilometra – prisjeća se Boško Pleština koji je svoje najlipše godine ditinjstva proveja u Majdanu, a cili život u tvornici i radija.
Ima zato puno tih priča iz tvornice.
– Za vrime jednog remonta u Majdanu dotrča jedan od radnika do Joviše, šefa radione i kaže mu: »Jojo je slomija nogu!«
– Kako, koju nogu? Šta? – uvatija se Joviša za glavu znajući da taj radnik radi nešto oko reduktora na jednom stroju.
– Ajme, pa jel’ se može zavarit? – pita ga Joviša.
– Ma, kako koju, pa svoju! – odgovara mu radnik videći kako je Joviša mislija da se radi o nekom dijelu stroja.
– Aaa, svoju, ma nema veze, glavno da nije od motora – odgovorija mu je Joviša.
Na fotografijama koje Boško Pleština pažljivo čuva puno je onih iz tvorničkoga, ali i vatrogasnoga života. Vidi se lipo uređena staza kod novoga ulaza u tvornicu i posađena stabla, ka i uređenje spremišta vatrogasnoga voda za 50 godina postojanja DVD-a Dalmacijacement godine 1974.
Na jednoj se vidi i feratina koja je iz Majdana vozila cimenat u Vranjic, a s Meteriza ugalj iz Siverića za vertikalne peći u Majdan.
– Na onom dijelu di je sad igralište na Meterizama, tu je bila dizalica i slijepi kolosijek od pruge. Vlak je dolazija iz Siverića i dovozija ugalj koji se tu onda krca i iša u Majdan, jer nije bilo onda kamionskog prijevoza.
Cimenat se prije pakova u drvene bačve, pa su tako bile i bačvarije, u Majdanu, u Svetome Kaji i Juri. Pakova se prvo u bačve, iza toga u jutene vriće, onda u papirnate – govori nam Boško, pa nam prepričava kako su zapravo u Majdanu osnovani vatrogasci čiji je i on dugogodišnji član.
– U Majdanu je 1924. izbija požar u tvornici, izgorila je ta bačvarija di su se pravile bačve za cimenat.
U ona vrimena kad bi slabo iša cimenat, tvornice su znale namjerno izazvat požar, jer su bile osigurane, pa bi dobile lovu, dok su s druge strane ljudi, odnosno nadničari, živili od tvornice i to jin nije bilo u interesu.
Dvi ipo ure je tribalo da vatrogasci iz Splita dođu u Majdan, pa su se nakon toga događaja ljudi organizirali, nabavili nešto opreme i tako osnovali prvo vatrogasno društvo u sklopu tvornice. I tako su vatrogasci postali sastavni dio života u Majdanu.
U vatrogascima san od svoje 11. godine, više od pola stoljeća. U moje vrime, kad san bija zapovjednik, ima san šest kategorija vatrogasaca, od pionira, omladinaca do seniora, znači muške i ženske ekipe, a kasnije smo imali i veterane.
– Imali smo i puno uspjeha na natjecanjima. Najbolji period mi je bija negdi od 1980. pa do 1992. ali se tada sve to počelo pomalo raspadat…
Nema više toga kako je nekoć bilo. Sad su vatrogasna društva više na profesionalnoj osnovi. U moje vrime je u DC-u bija samo jedan profesionalac, i to po službenoj dužnosti zapovjednik, koji je sidija u istoj kancelariji sa referentima zaštite na radu i civilne zaštite.
Radija san ka mehaničar u kavi, ali ako u slučaju požara odeš na požarište, dobiješ potvrdu, i ako si umoran da nemoš radit pišu ti se ure ka da si radija – prisjeća se Boško tih dana kad su uz darovatelje krvi vatrogasci bili sastavni dio tvornica.
Ima Boško još puno vatrogasnih uspomena, pa nan pokazuje kako su imali i razne vježbe, ka šta je i ova na Osnovnoj školi »Barišić Kajo Rudin«, današnja »Don Lovre Katića«.
– Tad smo zapalili dimnu bombu pa se penjali i gasili… – vrti Boško slike i dodaje kako se svake godine na Solinovu igralištu održavalo međuvodno natjecanje između sve četri tvornice…
Žene radnice
I žene su bile prave radnice u tvornici priča nam Boško.
– Jedna je tako nosila vriću cimenta na glavi i još po jednu ispod svake ruke, i to do najvišeg dijela stare tvornice, na Fornažu, tako smo taj dio zvali. Svaka joj čast – govori Boško.
Udri bulina
Jedanput smo išli u Kragujevac uvježbavat njihove ekipe iz Crvene zastave, pa smo tako na nekom proplanku na Šumaricama zaigrali na balote, kad eto ti policije!
Da su neki ljudi prijavili da je tamo neka vika, svađa, da se nešto događa… A mi samo igrali na balote. Biće smo vikali: »Udri bulina!« i slično – smije se Boško dogodovštinama sa svojim ekipama od mladih do veterana.
