POVRATAK STAROME SOLINU – VUKŠIĆI STIPETINI 3 – Loza sa Starina
Tako mi je dida priča, a isto san čuja i od don Lovre Katića, da bi don Frane Bulić svako jutro dolazija vlakon iz Splita, jer je živija u Sjemeništu. Iša bi prvo do Tusculuma, a onda u đir po Starinama. Ako bi ljudi koji su kopali svoja polja pronašli nešto zanimljivo, stavili bi na zidić kraj puta, pa bi don Frane doša, stavija u boršu i nosija u Tusculum
Tamo di se i rodija, ponovo se vratija. Na korijene u stare kuće u Stipetini. Marino Vukšić, učitelj i dugogodišnji sportski djelatnik priča nam o svom starom kvartu, kako je to nekoć bilo.
Prolazimo pokraj stare krušne peći i penjemo se poviše kuća na guvno di se vršilo žito, di je još stari toć za ulje i jedna od starijih kuća u susistvu. Većina je kaže, u ono vrime imala konja ili kravu, a ako nisi ima posudija bi jedan u drugoga ako je tribalo vršit žito ili štokod priorat.
– U jednoj od najstarijih kuća u susistvu kroz ponistru provirile skoro grane od murve, a bilo ih je nekoć sedan, osan stabala uokolo. Nema jon krova pa možeš bacit oko odgori, još se vide podići, niše za spremit teće u zidu, to ti je u ono vrime bija ka ugradbeni ormar – smije se šjor Marino na svoju usporedbu.
Vodi nas dalje.
– Ovo je kuća u koju su u susistvo stigli prvi doseljenici, a da nisu prezimena Vukšić – govori nam Marino. To je bila kuća Marinka Vukšića koju su 1921. kupili Kulići iz Dugobaba, postoji dokument o plaćanju poreza, pa se tako to može sa sigurnošću potvrdit – kazuje nam Marino dok fotografiramo kuću iz više kutova.
– U njoj nema stanara, ali je zanimljiva jer ima balaturu i kolone na ulazu, vjerojatno s obližnjih iskopina, kako su već u ono vrime Solinjani koristili kamenje sa Starina za izgradnju kuće ili ukrašavanje pročelja.
Prije su u ovon našen kvartu od Vukšića živili još i Frane Musin i sestra mu Marija, te barba Nediljko i teta Dara Vukšić, muž i žena – nabraja nam dalje pokazujući stare kuće ili ono šta je od njih ostalo.
Učinili smo tako đir pa se opet spuštamo do stare kuće njegova dida.
– Jedna polovica je bila moga dida Marina, a druga od brata mu Ive, Tanjina i Brajina dida – pojašnjava nan Marino.
– Doli u prizemlju, je bila štala i krava, a s druge strane konoba. Gori je bila kužina i sobe, a poviše nje, u potkrovlju komin. I tako u obe polovice identično – prisjeća se Marino unutrašnjih prostorija starih kuća.
Sića se i turnja isprid kuće koji je sad pod asflalton. Koliko li se tu samo turnjalo i donosilo grožđa nakon berbe u obližnjen vinogradu.
– Igralište današnje škole bilo je naš vinograd. Bilo je u njemu jedno dvi iljade trsa i ja san ćaći pomaga brat grožđe.
Kad su otkupljivali zemlju kako bi izgradili igralište nisu plaćali teren nego samo stabla, voćke i lozu na njemu, nisan bija zadovoljan cijenom, pa san se žalija – spominje se 80-godišnji Marino Vukšić pa se prisjeća i drugoga vinograda na Starinama koji je obilazija s drugin didon, Bartulon Milišićen, materinin ćaćon.
– Bila je to zemlja na Zubanovcu, kad krenete sa Širine pokraj autobusne stanice put Starina, tamo su isto bile pronađene iskopine. Bija je tu vinograd, smokve, trišnje, i bunar, tako da se moglo zalivat. Po cilin Starinama je uvik bilo polja, ljudi su sve obrađivali. Tako mi je dida priča, a isto san čuja i od don Lovre Katića, da bi don Frane Bulić svako jutro dolazija vlakon iz Splita, jer je živija u Sjemeništu. Iša bi prvo do Tusculuma, a onda u đir po Starinama. Ako bi ljudi koji su kopali svoja polja pronašli nešto zanimljivo, stavili bi na zidić kraj puta, pa bi don Frane doša, stavija u boršu i nosija u Tusculum. Svak je tako radija i don Frane je tako, malo po malo, sakuplja i sačuva vridne ulomke iz Salone – govori nam Marino pokazujući i fotografiju svoje matere Ivanke, rođene Milišić, i njezine prijateljice koju je na kolonama u Saloni, može bit i na Zubanovcu, fotografira poznati danski arheolog Ejnar Dyggve koji je istraživa Starine.
EJNAR DYGGVE
Mater mi je pričala kako su ona i Ejnar Dyggve na mote razgovarali. Govorila je kako je bija dobar čovik, a Solinjani su bili prema njemu susretljivi, upućivali bi ga di triba kopat kad bi su oni nešto našli dok su obrađivali svoje zemlje, priča nam Marino.
Marija GRUBIŠIĆ