POVRATAK STAROME SOLINU – VUKŠIĆI STIPETINI 4 – Od škole do »Petronafte«
– Bija san i košarkaški sudac, a surađiva san i u Sportskin novostima, pisa izvještaje s terena – govori šjor Marino pa nan pokazuje i ulaznicu za počasnu tribinu na utakmice Nogometnog kluba »Solin« di je početkon 70-ih godina četri godine bija tajnik kluba. Sića se i trenutaka kad je osnovan Rukometni klub »Partizan«, danas »Solin«, jer je tada ka momčić počeja tamo igrat
Marino Vukšić iz Stipetinih radija je 15-ak godina u prosvjeti. Bija je učitelj, a u nekin školama i direktor. Prvi posal po završenoj školi dobija je već ka mladić na Drveniku Malon.
– Tamo san tada bija jedini učitelj u školi, predava san i onima od prvog do četvrtog razreda, a i onima od petog do osmog. U to vrime je u školi znalo bit 40-ak đaka. Posli san iša u Seget Gornji, pa u Rudu i Otok kod Sinja – prisjeća se Marino kako život učitelja tada nije bija lak jer se išlo od škole do škole, pa se onda zaposlija u Zavodu za ispitivanje kvalitete robe koja je surađivala s »Inom Petronafton«, a posli je i priša u »Petronaftu« radit, odakle je otiša i u mirovinu.
– Kad san se oženija i osnova svoju obitelj bilo nan je ovde tisno pa san priša u stan koji se nalazija u sadašnjen Domu kulture »Zvonimir«, to je bilo sredinon sedandesetih.
Na prvon katu su bili kužina i WC, na drugon katu dvi sobe, a tamo di je sad uprava i kancelarije bija je šufit, prisjeća se Marino kako je to izgledalo.
Od mladosti je Marino angažiran u sportskin krugovima. Ka junior je igra košarku u »Jugoplastike«, ali je odlaskon na službu na otok, na Drvenik Mali sve to prestalo.
Nakon šta se priselija u centar Solina, počeja je opet aktivniji život u sportskin krugovima, odnosno društvenon životu grada. Tako je bija osnivač Košarkaškog kluba »Solin« za šta je lani, na jubilarnoj pedesetoj obljetnici kluba, dobija i priznanje.
– Bija san i košarkaški sudac, a surađiva san i u Sportskin novostima, pisa izvještaje s terena – govori šjor Marino pa nan pokazuje i ulaznicu za počasnu tribinu na utakmice Nogometnog kluba »Solin« di je početkon 70-ih godina četri godine bija tajnik kluba.
Sića se i trenutaka kad je osnovan Rukometni klub »Partizan«, danas »Solin«, jer je tada ka momčić počeja tamo igrat. Pokazuje nan fotografiju na kojoj vojnici iz obližnjih kasarni kod crkve grade igralište, godina je 1955.
– To smo zvali igralište »na ceneri«. Zvalo se tako jer je bilo nasuto sa ceneron, to su van oni ostaci sa željeznice, šta bi izgorilo nakon loženja ugljena u lokomotivi – objašnjava nan Marino koji je posli bija i predsjednik rukometnog kluba »Solin«, ali i tajnik ribolovnog društva, pa nan priča i kako su uz pomoć stručnjaka pokušavali očuvat pastrvu »Solinku«. Bija je jedno vrime i tajnik u Mjesnoj zajednici.
Kad je posli priselija u Split, angažira se i u splitskon sportu, bija je tajnik ženskog rukometnog kluba »Dalma«.
– Osvojili smo u to vrime europski KUP, pa san tako svugdi s njima proputova – govori Marino koji o počecima solinske košarke ima puno priča. Prisjeća se tako samih početaka i kako je 70-ih godina čin se izgradila i otvorila nova škola u Svetome Kaju, odnosno školska dvorana, počeja podučavat mlade košarkaše. A, sve ostalo je povijest… Jedna od tadašnjih ekipa nalazi se i na ovoj fotografiji iz godine 1972.
Marino Vukšić je livo, a desno je tadašnji trener Hrvoje Čulić.
Bija je dosta angažiran u sportu, a uvik se prisjeća epizode kako je u vrime dok je bija tajnik nogometnog kluba, doveja u Solin reprezentaciju Sovjetskog saveza koja je bila na pripremama u Makarskoj.
– Rusi su u to vrime bili jaki. Čin san ja to dozna da su oni tu, otiša san u Makarsku s autobuson od »Dalmacijacementa« kako bi jih doveja da odigraju jednu utakmicu sa Solinon. Međutin, kako je naše igralište u to vrime bila sama ledina, samo šta nije bilo uzorano, bojali smo se da neće tit odigrat kad vide kako izgleda. A kako smo iz Makarske uranili, odveja ja njih prvo na Klišku tvrđavu. Odali oni tako gori obučeni u tute, vatalo se njihovo vodstvo za glave dok smo obilazili, strahovali valjda da jin ko ne padne od gori – smije se Marino i danas ton điravanju.
– I doveja ih s Klisa u Solin zadnjih petnajest minuti prije početka utakmice. Ostalo je neriješeno, dva – dva, Jajo je da dva gola za nas – prisjeća se Marino Vukšić kako je reprezentacija SSSR-a igrala u Solinu. Ko to može zaboravit…
Rusima po bocu rakije
– Nakon utakmice priredili smo Rusima večeru u Domu, današnjen »Zvonimiru«, tili jih počastit. Spremili jin lipo janjetinu, ali neki njihov šef, neki komesar, šta li je već bija, nije tija da ostaju na večeri, valjda radi posebnog režima prehrane ili šta već.
Međutin, uspija san svakome od igrača na dar u boršu uvalit baren litru domaće rakije – drago je Marinu.
